Nekoliko kritičkih zapažanja povodom aktuelnih dešavanja sa studentskim blokadama fakulteta širom Srbije i ukupnom situacijom u društvu.
Prvo, studenti jesu u pravu. Živeti u ovako razvaljenoj državi Srbiji, koja ne poštuje vladavinu prava, slobodu medija i nezavisnost institucija, gde izbori služe samo kao „nadstrešnica“ jednog kriminalno-političkog kartela da bi se najbezobzirnije pljačkao budžet, jeste šamarčina na licu njihove budućnosti. Izbori odavno nemaju svrhu promene vlasti, nego legitimizacije postojećeg poretka moći političke oligarhije. Studenti trenutno jesu savest ovog društva. Sve ostalo je manje važno. A gde smo mi u svemu tome, građani?
Drugo, vlast se ljulja, ali se ova ljuljaška gurka, malo poniznošću, malo strahom, malo finansijskim interesima velikih sila, već deceniju i po. Potrebno je rasedlati ljuljašku, prekinuti agonijski spin. Ovo je pitanje za sve radnike, čija su deca trenutno i na studijama, za sve javnosektoraše, penzionere, čak i za članove vladajućih stranaka? Dokle? Dokle će ova krvava farsa u našem društvu da traje? Dokle više prevrtalica, silovanja zdravog razuma, botovskih recitacija u skupštini, mitingaških dnevnica i jeftinih sendviča? Zar ćete, poštovani roditelji, zarad malo svojih privilegija i ćari, budućnošću svoje dece da obrišete sebi guzice? Dokle više?
Treće, za političare u opoziciji. Nema više izbora u diktaturi. Dosta ste glodali koske koje vam je Huljan masnim rukama doturao ispod trpeze. I sve ostale kopije Huljana, razne Huljice na lokalu. Novi izbori, novo kukavičje jaje u gnezdu naivne opozicije, koja bi zarad bednih apanaža, odborničkih ili poslaničkih (koje su, doduše, lukrativnije), da se dogovara i skupštinski debatuje sa Huljanovim kabadahijama širom Srbije, onim bezličnim koje je on sam nazvao ništarijama koje se kriju iza njegovog imena na svim izbornim listama.
Dakle, rešenje je u sinergiji svih protesta i blokada u jedinstven otpor antidržavnom režimu SNS-a, koji pljačka i ubija svoje građane, preti i batina svoje studente. Sveopšti bunt i generalni štrajk svih građana ove zemlje, blokada svih važnih institucija i kumulativni napor da se na kraju tog puta detronizuje vrhuška ove mafijaške vlasti a da se tek onda, kroz instituciju prelazne vlade koju bi sačinjavali dokazani stručnjaci, departizuje država i oslobode institucije. Tek onda mogu da se organizuju i raspišu slobodni izbori, na kojima će građani posle dugo vremena moći da glasaju za svoje legitimne predstavnike prema stranačkim programima, političkim ideologijama i vrednosnim orijentacijama. Sve do tada, nema više izbora niti će ih biti, a svako ko na njima bude učestvovao ljuljnuće još malo ljuljašku vlasti i obrisati sebi zadnjicu još jednom generacijom studenata.
Dakle, borba neka počne – jer drugi izbor nemamo!
Hulja se ljulja!