Konačno, dešava se slom političkog poretka koji je ustoličila vlast Srpske napredne stranke. Iako je njen politički rad u početku predstavljen kao reformatorski, jasno je da je prodavac magle i vrhovni šibicar, Aleksandar Vučić, ovu organizaciju pretvorio u jedan od najlukrativnijih kriminalno-koruptivnih kartela u ovom delu Evrope. Dvanaest godina uništavanja svih institucija ovog društva, do sada neviđena zločinačka korupcija, izborni inženjering, medijska mašinerija ispiranja mozgova, ucene i zastrašivanja, na kraju i naručena premlaćivanja studenata na ulici od strane batinaša iz prostorija vladajuće stranke – duga je lista nepočinstava ove vlasti i time se treba pod hitno pozabaviti odmah po obnavljanju pravne države.
Masovnost i kontinuitet studentske pobune, najžilavijeg društvenog pokreta još od sredine devedesetih, razbio je učmalost ovog društva i probudio čak i ona mesta u Srbiji za koja je bilo nezamislivo da se usude na javno iskazivanje nezadovoljstva. Sistem zasnovan na strahu, ucenama i medijskoj trovačnici – pukao je kao zvečka! Na ulice je izašao narod u većini gradova i opština, stotine i stotine hiljade građana protestuju svakodnevno, probudili su se skoro sve društvene grupe. Protest će, ako već i nije, zahvatiti sve slojeve stanovništa. Premijer Vlade Srbije u svojoj sramoti podnosi ostavku. Vlast se urušava. Šibicar izmišlja nove trikove, ali njegova je tezga sve praznija. Znaju to i njegovi pijačni mangupi, stranački koordinatori, predsednici opština i gradonačelnici. U panici od gubitka svoje kradene robe, naviruju ispod tezgaroških zakrpa i broje naše korake ka slobodi.
Pirot se konačno probudio! Lokalna vlast je „mudro“ zabranila plaćenu tribinu „Inicijative Proglas“ i time omasovila proteste, koji su posle odborničke uvertire pred zgradom Gradske uprave (kada je pala zastava Grada!), preuzeli prosvetni radnici Pirota. Da spomenemo i hrabre gimnazijalce, nekoliko profesora koji vojuju svoju bitku sa SNS direktorkom. Istakli su se i pojedini radnici u kulturi, zaposleni u našoj gradskoj biblioteci koji su svojim štrajkom poslali poruku podrške studentima širom Srbije. I razni drugi pojedinci koji se mogu videti na ovim protestima, među kojima ima građana različitih profesija, mladih i starih, radnika u privatnom i javnom sektoru, radnika u proizvodnji u oba naša „Tigra“, srednjoškolaca, penzionera… Pirot je prekinuo svoju uspavanku i posle mnogo godina ćutanja ustao u odbranu svoje slobode.
Na kraju, kako će se sve ovo završiti? Prema mišljenju autora ovih redova, kraj vlasti je i više nego siguran a postoje dva moguća scenarija kako bi se sve moglo završiti. Prvi scenario je najizvesniji a to je formiranje prelazne vlade. Tehnička institucija prelazne vlasti sačinjena od eskperata, koja bi sredila stanje u državi i u dogledno vreme raspisala slobodne i demokratske izbore. Drugi izbor je kroz nasilje koje bi otvorilo put sukobima i krvoproliću. Lično mislim i nadam se, kao i svaki normalan građanin ove zemlje, da će prva izvesnost na kraju preovladati jer ni sama vlast sigurno ne želi da okusi ozbiljnije sukobe na ulicama koji bi na kraju završili nasilnim revanšizmom prema njoj samoj. Kako god bilo, ova pobuna se neće sama od sebe okončati i pred nama su dani i nedelje raspleta.
Građanima Pirota, uz veliku podršku i naklon studentima koji su sve ovo započeli, poručujem iz sveg srca: Uživajte u šetnji ulicama Pirota, ovo su naši dani osvajanja slobode! Živeli!